Ja snivam tvoje oči Ja snivan tvoje oči, dva crna,lijepa cvijeta dva tiha svjetla svijeta dvije južne tople noći. I one rone u me, baš ko što sumrak roni u polja i u šume kad pozdrav Gospin zvoni. I kako tiho padnu te crne oči u me svu noć u meni šume Ko zvijezde svijetle jasne zelenoj vodi na dnu. Ja snivam tvoje oči Dan gasne. Gustav Krklec ... Ja nikada nisam htio da pjevam ni pticama, ni zvijerima, ni stablima, ni talasima morskim, već srcu ljudskom, i tražio sam ritam, riječ i zvuk za to, za takvo srce, meni uvijek blizo i srodno, a ipak tako svoje, tako zagonetno. I kad to srce nije razumjelo jedan glas, ja sam, na svojoj svirali, – ne na harfi ili na liri – izvabio drugi, bliži zvuk, pastirski, ja sam pokušao da sviram svirku od pastira rodnog sela zagorskog. Nemam, dakle, niti sam imao ikad pretenzija koje su drugi, gotovo uvijek, silom,
